Primjereno doba godine kada čovjek zbraja što je u godini dana učinio, što može promijeniti i kojim smjerom će njegov život krenuti u idućoj godini. S ultimativnim ugovorom koji ne ostavlja puno prostora za manevar i s nakupljenim nezadovoljstvom oko projekta na kojem sam do tada radila došla sam doslovno do zida. Pitanje je bilo – nastaviti dalje kroz zid ili se okrenuti i odabrati novi put?
U razmišljanju ti prolazi cijeli život, te pitanja – što, kako, gdje, na koji način??? Najgore ili najbolje je u tome, ne znam kako se opredijeliti, da odluku moram donijeti sama. Ali svakako je pri tome pomogla i grupna telefonska psihoterapija bez kauča s devetero ljudi istog problema. Svi zajedno razmatramo mogućnosti i u konačnici jedni drugima smo moralna podrška.
Kada sam donijela odluku da neću potpisati novi ugovor o radu, mogla sam razmišljati što ću dalje. Tražiti preporuke, moliti prijatelje, poznanike i suradnike, aplicirati opet u nekoj velikoj firmi ili započeti svoj posao?
Blagdani su se pretvorili u emocionalnu centrifugu, od pozitivnih misli, jasnog cilja do ponora samosažaljenja, nepravde i sustava vrijednosti našeg društva i firme, u kojoj sam radila proteklih 15-tak godina, koji nisu dio mog genetskog koda.
Nova godina, novi putovi. A još k tome i moja godina po kineskom horoskopu. 🙂 Hoće li biti prekretnica, vidjet ćemo…
Glavni preduvjet je napravljen – donešena je odluka.
Izvor fotografije: ssalonso
