Na početku svake prosto-proširene ideje slijedi njeno dotjerivanje i prije svega jasnoća. Naši sastanci u tom periodu nisu trajali manje od 5 sati, uz pauzu za ručak :). U već poznatom timu sve počinje od weba. Istraživanje i priča oko dobrih primjera već postojećih stranica i blogova ne nužno samo kulinarske tematike. Na blogu The Pioneer Women gledali smo fotografije recepata s fazama pripreme. Fotografije su stvarno usavršene, a i oprema za iste nije za odbaciti. Tu već imamo ograničenja, jer nemamo sredstava za kupnju rasvjete. Jednostavno moramo raditi na dnevnoj rasvjeti, a tako ćemo slati i jasnu i identičnu poruku našim budućim korisnicima.
Na Newsweeku smo pak gledali raspored teksta, font i prijelazne slike koje su dijelile tekst. Svakako zanimljiva opcija. Sve je vrlo armanijevski jednostavno bez desne kolone, bez dodataka, samo tekst.
Zašto je ovo potrebno? Iz razloga da putem dobrih primjera profiltriramo što želimo imati na svojoj stranici, koliko vrsta sadržaja, kako ih vizualno prikazati, a ujedno kroz to se vrlo jednostavno definira i sam izgled proizvoda koji se misli nuditi offline.
To nas dovodi do drugog vrlo bitnog pitanja – kome je naš proizvod namijenjen? B2C vs. B2B? Koje su naše ciljne skupine? Kako vodimo potrošača od početka do kraja našeg proizvoda? Što je sve uključeno u cijenu proizvoda i da li cijena opravdava konačno dobivenu vrijednost za potrošača?
Ovdje se već počinje polako nazirati osnova našeg budućeg poslovnog plana. Svakako je dobro ispitati ideju s ljudima kojima su brojke i financijske projekcije svakodnevnica. Naročito ako su financijska sredstva ograničena. Iskreno – težak je to sukob kreativaca i realnog sektora. Nema izvlačenja. Na svako pitanje, a zar ne bi to moglo ovako? Slijedi protupitanje koje pobija moje pitanje. Podsjetilo me na odvjetnike koji ti kažu tako i nikako drugačije.
To je stvar koju valja proći i vrlo realno odgovoriti na sva postavljena pitanja kako bi se mogao kreirati poslovni plan, pa čak ostaviti neka pitanja otvorenima, jer ih u tom trenutku možda i ne znate. Nakon takvog rešetanja, zaista počinjete sumnjičavo preispitivati svoju ideju.
Ali iz perspektive optimista, u koju se kategoriju ubrajam, proguta se knedla i shvati da svaka kritika ima za svrhu – napredak. I prije svega stavljanje projekta u tračnice koje onda ipak imaju zacrtani smjer i korektivni faktor koji se mora pratiti ukoliko želite biti uspješni.
Izvor fotografije: freedigitalphotos.net
